Evo nekoliko riječi o nakitu općenito. Dakle, nakit je vrijedan predmet koji služi za ukras i često je umjetnički izrađen od plemenitih kovina i ukrašen draguljima. Predmeti se obično nose na ljudskom tijelu, i to češće kod pripadnica ženskog spola. Nakit uglavnom proizvode zanatske radnje draguljara ili zlatara, no treba naglasiti da se većina nakita u današnje vrijeme proizvodi industrijski, te se nakit samo ručno dorađuje.
U nekim obiteljima se nakit nasljeđuje iz generacije u generaciju i na taj način čini određeni simbol kontinuiteta i nastavka obiteljskog života, te socijalnog statusa. Nakit je zasigurno jedan od najstarijih načina ukrašavanja tjela. Nedavno je pronađena oko 100 000 godina stara ogrlica od perli izrađenih od Nassarius školjke. Ponekad se nakit drži kao sredstvo za pokazivanje bogatstva, no on uvijek zadržava bar minimalnu funkcionalnost poput držanja dijelova odjeće zajedno ili učvrščivanja frizure. Od najstarijih vremena smatran je kao oblik osobnog ukrašavanja. Prvi komadi nakita su bili od prirodnih materjala kao što su kosti i zubi životinja, školjke, drvo, rezbareno kamenje... Kroz povijest su se neki oblici ukrašavanja nakitom smatrali znakom pripadnosti određenoj društvenoj grupi. Egzotičniji nakit je uvijek bio namijenjen bogatijima jer je bio rijedak. Zbog osobne prirode i označavanja društvene klase, neke kulture su utemeljile tradiciju ukopa mrtvih zajedno sa njihovim nakitom.
Nakitom se ukrašavao praktično svaki dio tijela, od igala za kosu do prstenja za nožni palac, te brojnih drugih tipova nakita. Dok je tradicionalan nakit obično urešen dragim kamenjem, te je izrađen od plemenitih metala, u sve većem porastu je i potražnja za umjetničkim nakitom gdje su oblikovanje i stvaralački pristup cijenjeni više od skupocijenosti i minuciozne obrade samih materjala. Također postoji i jeftiniji modni nakit izrađen od jeftinih materjala i često masovno proizvođen. Druge varijacije na temu nakita su nakit kao žičana skulptura, i tu se koriste sve moguće vrste materjala, od obične žice, komada kamenja, do plemenitih metala i dragog kamenja.
Većina kultura je u nekom trenutku imala praksu čuvanja bogatstva, odnosno vrijednosti u nakitu. Nakit je također ponekad bio i sredstvo robne razmjene. Brojne vrste nakita su prvobitno imale čisto funkcionalnu uporabu, kao naprimjer broševi i kopče. No nakit može označavati i pripadnost nekoj grupi ili zajednici, kao što je to slučaj sa križevima ili Davidovom zvijezdom, te može biti oznaka statusa kao u slučaju dekanskih ili gradonačelničkih lanaca, ili bračne zajednice. Nošenje amuleta i devocionalnih medalja ima kod nekih kultura svrhu zaštite od zla i može imati oblik simbola, kamenja, biljaka, životinja i dijelova tijela. Pokazivanje umjetničkih djela je jedna od prvobitnih funkcija nakita, a druge, ranije navedene uloge su vremenom preuzele primat. Tek je krajem 19. stoljeća umjetnost potpuno zasjenila funkcionalnost. U današnje vrijeme se ovaj trend nastavlja u djelima brojnih umjetnika koji izrađuju umjetnički oblikovan nakit.
U nekim obiteljima se nakit nasljeđuje iz generacije u generaciju i na taj način čini određeni simbol kontinuiteta i nastavka obiteljskog života, te socijalnog statusa. Nakit je zasigurno jedan od najstarijih načina ukrašavanja tjela. Nedavno je pronađena oko 100 000 godina stara ogrlica od perli izrađenih od Nassarius školjke. Ponekad se nakit drži kao sredstvo za pokazivanje bogatstva, no on uvijek zadržava bar minimalnu funkcionalnost poput držanja dijelova odjeće zajedno ili učvrščivanja frizure. Od najstarijih vremena smatran je kao oblik osobnog ukrašavanja. Prvi komadi nakita su bili od prirodnih materjala kao što su kosti i zubi životinja, školjke, drvo, rezbareno kamenje... Kroz povijest su se neki oblici ukrašavanja nakitom smatrali znakom pripadnosti određenoj društvenoj grupi. Egzotičniji nakit je uvijek bio namijenjen bogatijima jer je bio rijedak. Zbog osobne prirode i označavanja društvene klase, neke kulture su utemeljile tradiciju ukopa mrtvih zajedno sa njihovim nakitom.
Nakitom se ukrašavao praktično svaki dio tijela, od igala za kosu do prstenja za nožni palac, te brojnih drugih tipova nakita. Dok je tradicionalan nakit obično urešen dragim kamenjem, te je izrađen od plemenitih metala, u sve većem porastu je i potražnja za umjetničkim nakitom gdje su oblikovanje i stvaralački pristup cijenjeni više od skupocijenosti i minuciozne obrade samih materjala. Također postoji i jeftiniji modni nakit izrađen od jeftinih materjala i često masovno proizvođen. Druge varijacije na temu nakita su nakit kao žičana skulptura, i tu se koriste sve moguće vrste materjala, od obične žice, komada kamenja, do plemenitih metala i dragog kamenja.
Većina kultura je u nekom trenutku imala praksu čuvanja bogatstva, odnosno vrijednosti u nakitu. Nakit je također ponekad bio i sredstvo robne razmjene. Brojne vrste nakita su prvobitno imale čisto funkcionalnu uporabu, kao naprimjer broševi i kopče. No nakit može označavati i pripadnost nekoj grupi ili zajednici, kao što je to slučaj sa križevima ili Davidovom zvijezdom, te može biti oznaka statusa kao u slučaju dekanskih ili gradonačelničkih lanaca, ili bračne zajednice. Nošenje amuleta i devocionalnih medalja ima kod nekih kultura svrhu zaštite od zla i može imati oblik simbola, kamenja, biljaka, životinja i dijelova tijela. Pokazivanje umjetničkih djela je jedna od prvobitnih funkcija nakita, a druge, ranije navedene uloge su vremenom preuzele primat. Tek je krajem 19. stoljeća umjetnost potpuno zasjenila funkcionalnost. U današnje vrijeme se ovaj trend nastavlja u djelima brojnih umjetnika koji izrađuju umjetnički oblikovan nakit.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.